Da li će Evropa biti primorana da se vrati nuklearnoj energiji?
Pošto EU i dalje uvozi više od 50 posto energije koju troši i suočava se sa uporno visokim računima za električnu energiju, ponovo je otvorena rasprava o oživljavanju nuklearne energije kao načinu da se obezbijede nezavisnost i pristupačnost, piše Euronews.
Efektivno zatvaranje Hormuškog moreuza usred rata u Iranu izazvalo je skok cijena energije i ponovo ogolilo duboke slabosti Evrope.
Zato se tema energetske suverenosti odlučno vratila na sto u Briselu. Evropska komisija je ovog mjeseca predstavila sveobuhvatan paket inicijativa povezanih s nuklearnom energijom, kao dio šire energetske strategije.
Prema podacima Eurostata, proizvodnja primarne energije u Evropi, sa oko 549 miliona tona, i dalje se uglavnom zasniva na nafti i ekvivalentnim izvorima energije.
Obnovljivi izvori činili su više od 45 posto te proizvodnje, ali ukupni energetski miks i dalje uveliko ovisi o uvozu nafte i naftnih derivata, oko 38 posto, kao i prirodnog plina, oko 21 posto.
Najnovija kriza na Bliskom istoku dodala je milijarde na račun za uvoz energije, podsjećajući na cjenovne šokove iz 2022. godine nakon sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu.
Čak i u mirnijim vremenima, domaćinstva i industrija u Evropi plaćaju među najvišim cijenama električne energije na svijetu. Njemačka, Belgija i Danska predvode listu, što je Evropska komisija više puta istakla.
Razvoj nuklearne energije je po svojoj prirodi dugoročan proces i ne može ponuditi trenutno rješenje, ali nedavni događaji su podstakli analizu budućnosti.
Evropski lideri su na Samitu o nuklearnoj energiji u Parizu 10. marta jasno stavili do znanja da blok možda nema mnogo izbora ako želi stvarnu nezavisnost i pristupačnu energiju.
Govoreći na samitu, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen bila je otvorena, rekavši da je “smanjenje udjela nuklearne energije bio izbor i da smatra da je bila strateška greška za Evropu da okrene leđa pouzdanom, pristupačnom izvoru energije s niskim emisijama”.
Ovo predstavlja jasan zaokret u odnosu na stav predsjednika Komisije iz 2011. godine, koji nije direktno spomenut u govoru. Von der Leyen je bila dio vlade koja je predložila i podržala tu “grešku”, slažući se sa stavom svoje stranke.
Njemačka je zatvorila svoje posljednje nuklearne reaktore 2023. godine, a kancelar Friedrich Merz je također nazvao zatvaranje “ozbiljnom strateškom greškom”. Ponovno pokretanje starih elektrana više nije moguće, pa je pažnja usmjerena na novu izgradnju i male modularne reaktore (SMR).
Nasuprot tome, Francuska proizvodi oko 65 posto svoje električne energije iz nuklearnih izvora, a višak izvozi, što pokazuje stepen nezavisnosti koji to može donijeti.
Utjecaj na energetsku sigurnost mogao bi biti značajan. Nuklearna energija osigurava stabilnu bazu proizvodnje koja se dobro kombinira s obnovljivim izvorima, smanjujući ovisnost o uvozu fosilnih goriva, koja i dalje čine više od 60 posto ukupne potrošnje EU.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron (Emmanuel Macron) je na istom samitu izjavio da je “nuklearna energija ključna za usklađivanje nezavisnosti, a time i energetskog suvereniteta, s dekarbonizacijom, a time i ugljičnom neutralnošću”.
Macron je također ukazao na rast potražnje za energijom zbog razvoja vještačke inteligencije, naglasivši da je francuska nuklearna flota dala zemlji “mogućnost da otvori centre podataka, izgradi računarske kapacitete i bude u centru izazova vještačke inteligencije”.
Obećanje malih modularnih reaktora
Brisel polaže nade u male modularne reaktore kao fleksibilno rješenje s niskim udjelom ugljika koje se može brže implementirati od tradicionalnih elektrana, prema Juronuzu.
Prema Strategiji Evropske komisije za SMR, objavljenoj ovog mjeseca, prvi blokovi bi mogli biti operativni početkom 1930-ih, dok bi kapacitet mogao porasti na između 17 i 53 gigavata do 2050. godine.
Ovi kompaktni fabrički proizvedeni reaktori smatraju se posebno pogodnim za potrebe energetski intenzivnih podatkovnih centara za vještačku inteligenciju, industrijsku toplinu, proizvodnju vodika i sisteme daljinskog grijanja.
Komisija je obećala smanjenje birokratije kroz pojednostavljene postupke licenciranja i pružanje finansijskih garancija za ubrzanje implementacije. Jedanaest država članica EU već je podržalo zajedničku deklaraciju u korist te tehnologije.
Međunarodni zamah dodatno je potvrđen u četvrtak, kada su SAD i Japan, tokom posjete premijera Takaichija Bijeloj kući, najavili projekat vrijedan 40 milijardi dolara, odnosno 34,75 milijardi eura, za razvoj malih morskih reaktora (SMR) u Tennesseeju i Alabami.
Inicijativa, zasnovana na tehnologiji GE Vernova Hitachi, ima za cilj stabilizaciju cijena električne energije za potrošače i jačanje liderske pozicije dvije zemlje u energetskim rješenjima sljedeće generacije.
Na samitu u Parizu, generalni direktor IAEA-e Rafael Grossi također je sumirao rastući globalni konsenzus kada je rekao da “svi uslovi sada ukazuju na potpunu integraciju nuklearne energije u globalni energetski miks”.
Zagovornici tvrde da SMR-ovi mogu poslužiti kao prelazni stub, obezbjeđujući pouzdanu bazno opterećenje energijom koja dopunjuje obnovljive izvore i smanjuje zavisnost Evrope od uvoza fosilnih goriva.
Nacionalni eksperimenti i promjena stavova
Države članice biraju sasvim različite puteve, što ukazuje na pragmatično preispitivanje uloge nuklearne energije u energetskoj tranziciji.
Ključni dio inicijative su Evropski reaktori pod pritiskom (EPR), koji predstavljaju treću generaciju reaktora pod pritiskom, dizajniranih za veću sigurnost i efikasnost.
Ti EPR reaktori su razvijeni kroz saradnju francuskih i njemačkih kompanija.
Francuska, koja već pokriva oko 65 posto svojih potreba za električnom energijom iz nuklearnih izvora, nastavlja s planovima za šest novih EPR reaktora, a još osam je u razmatranju, istovremeno proširujući kapacitete iz obnovljivih izvora.
Belgija pokušava produžiti vijek trajanja postojećih reaktora, Italija priprema zakon kojim će se ukinuti dugogodišnja zabrana, a čak je i Grčka, koja je historijski oprezna zbog seizmičkog rizika, otvorila javnu debatu o naprednim dizajnima reaktora i SMR-ovima.
U zemljama koje nikada nisu napustile ovu tehnologiju, poput Švedske i Finske, nuklearna energija i dalje čini osnovu nekih od najvećih udjela obnovljivih izvora u konačnoj potrošnji energije.
Prema podacima Eurostata, nuklearna energija osigurava oko 23 posto električne energije u EU i oko 50 posto niskougljične električne energije, dok iskustvo Finske pokazuje da ona može donijeti stabilnije i konkurentnije cijene nego u zemljama koje su je napustile, poput Njemačke.
Takav zaokret bi također mogao pomoći bloku da izbjegne emisije ekvivalentne uklanjanju jedne trećine svih automobila sa svjetskih cesta.
Osmi indikativni program Evropske komisije za nuklearnu energiju, objavljen ovog mjeseca, predviđa da će ukupni nuklearni kapacitet EU porasti sa 98 gigavata u 2025. na između 109 i 150 gigavata do 2050. godine, uz podršku procijenjenih 241 milijardi eura novih investicija.
Ti nacionalni eksperimenti odražavaju rastuće priznanje da nuklearna energija može ojačati energetski suverenitet na srednji i dugi rok.
Prepreke koje se ne mogu ignorisati
Međutim, i dalje postoje velike prepreke koje se ne mogu ignorisati. Upravljanje radioaktivnim otpadom, prihvatanje javnosti i potreba za usklađenom regulativom na nivou cijele EU ostaju neriješena pitanja.
Organizacije za zaštitu okoliša upozoravaju da bi velika ulaganja u nuklearnu energiju mogla preusmjeriti novac i političku pažnju s bržeg širenja obnovljivih izvora.
Visoki kapitalni troškovi i dugi rokovi izgradnje i dalje zabrinjavaju investitore, dok duboko ukorijenjeno protivljenje i dalje postoji u Njemačkoj, Austriji i nekoliko drugih zemalja.
Razvoj nuklearne energije je po svojoj prirodi dugoročna igra i ne može odmah riješiti današnje poremećaje u snabdijevanju ili skokove cijena. Evropa trenutno ostaje ovisna o ruskoj tehnologiji, uranijumu i gorivu, što dodaje još jedan sloj strateškog rizika.
SMR-ovi, uprkos svom obećanju, i dalje se uglavnom smatraju nedokazanim u komercijalnom obimu, a od početka 2026. godine, nijedan nije dobio građevinsku dozvolu bilo gdje u EU.
Ipak, blok izdvaja 330 miliona eura do 2027. godine za ubrzanje istraživanja fuzije i podršku nuklearnim tehnologijama do njihovog konačnog priključenja na mrežu.
Nuklearna energija nije magično rješenje, ali kombinovani pritisci geopolitike, eksplozivan rast potražnje uzrokovan vještačkom inteligencijom i uporno visoki računi za energiju prisiljavaju EU da ozbiljno preispita svoju energetsku budućnost.
